Čovjek koji je sadio drveće Jeana Gionoa danas se već smatra kultnom posvetom ekologiji i očuvanju prirode, ali njezina univerzalna poruka znatno je šira od pukoga upozorenja na zaštitu svijeta u kojem živimo. Poruke ovoga teksta su, osim ekoloških, i humanističke i političke, iako Giono ne poziva ni na kakve velike društvene promjene i opće osvješćivanje, nego, dapače, savjetuje da treba raditi sam. Njegova zamisao da je Bog među nama, da i sami možemo imati Božja svojstva, zacijelo je opčinila čitatelje širom svijeta pa ova pripovijetka ni danas ne gubi na aktualnosti.
Omiljena među domaćim čitateljima, ova se čarobna pripovijetka nakon mnogih godina, u vrsnom prijevodu Ivane Šojat, sad ponovno može čitati, a i privući mlade čitatelje koji još nisu upoznali čaroliju ove magične priče.
“Kako bismo u potpunosti mogli spoznati izuzetne kvalitete nekog čovjeka, moramo imati sreću da posmatramo njegov rad kroz dugi niz godina. Ako je to djelovanje oslobođeno svake sebičnosti, i ako je njegova ideja vodilja velikodušnost bez ostatka, za koju smo sigurni da ne traži nikakvu naknadu, i koja kao rezultat ostavlja vidljiv trag na ovome svijetu, onda bez ikakva zazora možemo ustvrditi da je pred nama ličnost koja se ne zaboravlja.” (Jean Giono: Čovjek koji je sadio drveće)